Beljevina zemlja, zemlja fina ...

Iako pripada panonskoj plesnoj zoni, prisutni su utjecaji alpske plesne zone, što je vidljivo u parovnim plesovima kao što je primjerice grizlica ili ples s ropčecom, te u intetnzivnim vrtnjama parova. Drmeš, kao osnovni ples panonske zone, pleše se življe no u ostalim krajevima uz izražene titraje no gotovo ne odižući noge od poda, te uz specifično držanje gdje muškarci ne drže djevojke za struk dlanovima već vanjskom stranom nadlanice. Uz drmeš u podravskom folkloru prisutan je velik broj šetanih kola, kola s izdvojenim parom u sredini i plesova gdje je držanje tijela mirno, a ples nogu virtuozan. Primjer ovog potonjeg je moldovan koji se pleše sa štapom ili cepecem (valjkom za tijesto).

Muzička pratnja plesova bile su cimbule, mrčaljke (dude), okarina i violina, te kasnije mužikaši - jegeduši koji su bili osobito omiljeni. U nošnji Podravine karakteristične su ženske čizme ukrašene sprijeda kao i bogato vezena poculica te tibet (marama za leđa prekrižena na prsima) kojeg krase crvene vunene rese.

Izmjenjujući brze, žive ritmove plesova poput polke, šetanog kola, obrednog kola posvećena obilnoj žetvi i temperametnog čardaša, prikazan je senzibilitet i životna radost ljudi podravskog kraja. Interesantno je obredno kolo "Vudri, vudri sitna kiša" zbog kretanja kola u desnu stranu, što je atipično hrvatskim kolima koja se kreću u lijevu stranu, a što je ostatak utjecaja običaja iz Vojne krajine iz 16. stoljeća koja se protezala ovim područjima.